Renoviranjem doma pedesetčetvorogodišnje Branke Rakočević iz Podgorice, uspješno je nastavljena akcija ,,Osmijehom oboji dom 2017”, kompanija ,,Kameleon” i ,,Maksime” iz Lučana.
Na terasi iznajmljenog stana u Zagoriču sjedi pedesetčetvorogodišnja žena zagledana u prostor. S vremena na vrijeme ustima prinese aparat za disanje bez kojeg ne bi mogla preživjeti. Ne tako davno otpuštena je iz bolnice sa dijagnozama koje zauzimaju veliki dio otpusne liste. Nema nikakvih primanja, iako je 100% invalid. Čeka odluku komisije za socijalna i materijalna davanja. Čeka, kako joj je rečeno do oktobra i nada se da će ovoga puta biti nešto i za nju. Dosad je uglavnom zbog raznoraznih propisa dobijala negativan odgovor. Kad je trebalo da se dobije stan, preskočena je, iako je bila visoko na listi za dodjelu, kad je trebalo da se dodijeli tuđa pomoć ona joj je dodijeljena pa ukinuta, socijalna i materijalna pomoć joj je takođe dodijeljena pa ukinuta, za invalidsku penziju nema dovoljno uslova... Tako iz dana u dan svoje borbe sa bolešću, institucijama, propisima, administracijom vodi Branka Rakočević. -Radila sam u Titeksu. Napustila sam ga kao tehnološki višak. Danas dane provodim u neizvjesnosti. Sama. Uz pomoć narodne kuhinje imam za hranu. Za sve ostalo nemam. A ostaloga je mnogo, kaže Branka.
Banka hrane je organizovala dvije akcije pomoći za Branku. Predložila je i da njen dom koji odavno nije čak ni okrečen, bude adaptiran u okviru akcije „Osmijehom oboji dom 2017.“ koju sprovode Boje i lakovi ,,Kameleon” i kompanija ,,Maksima” iz Lučana.
-Za tešku materijalnu i zdravstvenu situaciju Branke Rakočević saznali smo od direktorice Banke hrane Marine Medojević. Obišli smo njen dom i shvatili da je adaptacija i sređivanje njenog životnog prostora najmanje što možemo da uradimo. Nadamo se da će gospođa Branka osim naše dobiti i institucionalnu i drugu pomoć koja će joj omogućiti da se makar malo lakše izbori sa svim problemima koji su je zadesili, kazali su iz ,,Kameleona”.
Iznajmljeni stan u kojem živi dugo nije krečen. Daleko je na listi prioriteta bila je ta stavka. Dolazak majstora i ekipe koja je zadužena za adaptaciju obradovala je Branku.
-Lijepo je znati da postoji neko ko misli na one na koje malo ko obraća pažnju. Čitala sam da pomažete i drugima. To puno znači, ali koliko je to puno znaju samo oni koji su u potrebi za pomoći. Zidovi moga doma bili su sivi. Unijeli ste im život. Sada je nekako svjetlije i ljepše za boravak. Lakše se diše - uz dubok uzdah kazala je Branka zahvaljujući se na pomoći majstorima i ostatku ekipe koja realizuje akciju.
Nakon nekoliko dana rada i završenog posla ekipa majstora je otišla na sledeće radne zadatke. Ono što je bilo do njih uspješno su riješili. Adaptacija je podrazumijevala saniranje oštećenja na zidovima i stolariji, gletovanje, krečenje, farbanje i ostale opravke koje su bile neophodne kako bi Branka imala što komfornije uslove za život i liječenje. A.Ć.